Definify.com
Definition 2025
обстрелявший
обстрелявший
Russian
Participle
обстреля́вший • (obstreljávšij)
- past active perfective participle of обстреля́ть (obstreljátʹ)
Declension
Declension of обстреля́вший (no short forms)
| masculine | neuter | feminine | plural | ||
|---|---|---|---|---|---|
| nominative | обстреля́вший obstreljávšij |
обстреля́вшее obstreljávšeje |
обстреля́вшая obstreljávšaja |
обстреля́вшие obstreljávšije |
|
| genitive | обстреля́вшего obstreljávševo |
обстреля́вшей obstreljávšej |
обстреля́вших obstreljávšix |
||
| dative | обстреля́вшему obstreljávšemu |
обстреля́вшей obstreljávšej |
обстреля́вшим obstreljávšim |
||
| accusative | animate | обстреля́вшего obstreljávševo |
обстреля́вшее obstreljávšeje |
обстреля́вшую obstreljávšuju |
обстреля́вших obstreljávšix |
| inanimate | обстреля́вший obstreljávšij |
обстреля́вшие obstreljávšije |
|||
| instrumental | обстреля́вшим obstreljávšim |
обстреля́вшей, обстреля́вшею obstreljávšej, obstreljávšeju |
обстреля́вшими obstreljávšimi |
||
| prepositional | обстреля́вшем obstreljávšem |
обстреля́вшей obstreljávšej |
обстреля́вших obstreljávšix |
||