Serbo-Croatian

Verb

cìčati impf ‎(Cyrillic spelling цѝчати)

1. (intransitive) to squeak, yelp (emit a short, high-pitched sound, especially like a mouse)
   • 1630s, Ivan Gundulić, Osman:

     kad gospođe ugrabljene,

     budući se osvijestile,

     svu u glase sjedinjene

     tuže, ciče, plaču, cvile.

   • 1724, Ignjat Đurđević, Suze Marunkove:

     Ah pridaj se na ove riči,

     dzidzaniju pusti iz glave,

     gdi mâ duša plače i ciči

     kako crnjelj vrh žerave,

     o djevojko prem neumana,

     tvrđa od Toste i Ograna.

   • 1762, Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik:

     Fali Boga što nije opaka,

     jer je, momče, zla žena ovaka:

     kada njojzi nije što po ćudi,

     ne stidi se ni poštenih ljudi,

     nego viče i po kući buči,

     lupa vrati, kao vrag se muči,

     ciči, ječi, pak oda zla plače,

     kune, grdi i po kući skače.

   • 1846, Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića:

     I uzdiše, pišti, ciči, hripi,

     A pak grabi sad krste, sad Turke,

     Ter im svojijem ruhom oči veže.

   • 1916, Ivana Brlić-Mažuranić, Kako je Potjeh tražio istinu:

     Pa onda još povrh kamena baci bijes kožuh Potjehov pa još na kožuh sjedne on sam, pa onda stade igrati i skakati po kožuhu: "Oje oj! Oje oj! dovršen je posao moj!"- ciči bijes.

Conjugation

Related terms

• cȉknuti pf