Definify.com
Definition 2025
døia
døia
Old Swedish
Verb
dø̄ia
- to die
Conjugation
<div class="NavFrame" width: 100%;">
Conjugation of dø̄ia (strong)
| present | past | ||||
|---|---|---|---|---|---|
| infinitive | dø̄ia | — | |||
| participle | dø̄iandi, -e | dø̄it, dōit (n.) | |||
| active voice | indicative | subjunctive | imperative | indicative | subjunctive |
| iæk | dø̄r | dø̄i, -e | — | dō | dōi, -e |
| þū | dø̄r | dø̄i, -e | dø̄ | dōt | dōi, -e |
| han | dø̄r | dø̄i, -e | — | dō | dōi, -e |
| vīr | dø̄ium, -om | dø̄ium, -om | dø̄ium, -om | dōum, -om | dōum, -om |
| īr | dø̄in | dø̄in | dø̄in | dōin | dōin |
| þēr | dø̄ia | dø̄in | — | dōu, -o | dōin |
| mediopassive voice | indicative | subjunctive | imperative | indicative | subjunctive |
| iæk | — | — | — | — | — |
| þū | — | — | — | — | — |
| han | — | — | — | — | — |
| vīr | — | — | — | — | — |
| īr | — | — | — | — | — |
| þēr | — | — | — | — | — |
Descendants
- Swedish: dö