Definify.com

Definition 2024

dokučiti

dokučiti

Serbo-Croatian

Verb

dokúčiti pf ‎(Cyrillic spelling доку́чити)

(transitive) to comprehend, grasp

pokušavam ovo dokučiti‎ ― I'm trying to figure this out

samo um(j)etnici i luđaci mogu dokučiti što nam budućnost zaista sprema‎ ― only artists and madmen can grasp what the future really holds for us
(transitive) to reach (by hand)

Conjugation

Conjugation of dokučiti

Infinitive: dokučiti		Present verbal adverb: —		Past verbal adverb: dokúčīvši		Verbal noun: —
Number		Singular			Plural
Person		1st	2nd	3rd	1st	2nd	3rd
Verbal forms		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Present		dokučim	dokučiš	dokuči	dokučimo	dokučite	dokuče
Future	Future I	dokučit ću² dokučiću	dokučit ćeš² dokučićeš	dokučit će² dokučiće	dokučit ćemo² dokučićemo	dokučit ćete² dokučićete	dokučit će² dokučiće
Future	Future II	budem dokučio¹	budeš dokučio¹	bude dokučio¹	budemo dokučili¹	budete dokučili¹	budu dokučili¹
Past	Perfect	dokučio sam¹	dokučio si¹	dokučio je¹	dokučili smo¹	dokučili ste¹	dokučili su¹
	Pluperfect	bio sam dokučio¹	bio si dokučio¹	bio je dokučio¹	bili smo dokučili¹	bili ste dokučili¹	bili su dokučili¹
	Aorist	dokučih	dokuči	dokuči	dokučismo	dokučiste	dokučiše
Conditional I		dokučio bih¹	dokučio bi¹	dokučio bi¹	dokučili bismo¹	dokučili biste¹	dokučili bi¹
Conditional II		bio bih dokučio¹	bio bi dokučio¹	bio bi dokučio¹	bili bismo dokučili¹	bili biste dokučili¹	bili bi dokučili¹
Imperative		—	dokuči	—	dokučimo	dokučite	—
Active past participle		dokučio m / dokučila f / dokučilo n			dokučili m / dokučile f / dokučila n
Passive past participle		dokučen m / dokučena f / dokučeno n			dokučeni m / dokučene f / dokučena n
¹ For the masculine; agent of feminine or neuter gender would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and the auxiliary verb, respectively. ² Standard Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.

Related terms

dokučívati impf

References

“dokučiti” in Hrvatski jezični portal