Definify.com
Definition 2025
koppig
koppig
Dutch
Adjective
koppig (comparative koppiger, superlative koppigst)
Inflection
| Inflection of koppig | ||||
|---|---|---|---|---|
| uninflected | koppig | |||
| inflected | koppige | |||
| comparative | koppiger | |||
| positive | comparative | superlative | ||
| predicative/adverbial | koppig | koppiger | het koppigst het koppigste |
|
| indefinite | m./f. sing. | koppige | koppigere | koppigste |
| n. sing. | koppig | koppiger | koppigste | |
| plural | koppige | koppigere | koppigste | |
| definite | koppige | koppigere | koppigste | |
| partitive | koppigs | koppigers | — | |
Synonyms
- halsstarrig
- stijfhoofdig
Derived terms
- koppigaard
- koppigheid