Definify.com
Definition 2025
perdocturus
perdocturus
Latin
Participle
perdoctūrus m (feminine perdoctūra, neuter perdoctūrum); first/second declension
- about to instruct
Inflection
First/second declension.
| Number | Singular | Plural | |||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Case / Gender | Masculine | Feminine | Neuter | Masculine | Feminine | Neuter | |
| nominative | perdoctūrus | perdoctūra | perdoctūrum | perdoctūrī | perdoctūrae | perdoctūra | |
| genitive | perdoctūrī | perdoctūrae | perdoctūrī | perdoctūrōrum | perdoctūrārum | perdoctūrōrum | |
| dative | perdoctūrō | perdoctūrō | perdoctūrīs | ||||
| accusative | perdoctūrum | perdoctūram | perdoctūrum | perdoctūrōs | perdoctūrās | perdoctūra | |
| ablative | perdoctūrō | perdoctūrā | perdoctūrō | perdoctūrīs | |||
| vocative | perdoctūre | perdoctūra | perdoctūrum | perdoctūrī | perdoctūrae | perdoctūra | |