Definify.com
Definition 2025
wakon
wakon
Old Saxon
Etymology
From Proto-Germanic *wakōną.
Verb
wakōn
- to wake
Conjugation
Conjugation of wakon (weak class 2)
| infinitive | wakon | |
|---|---|---|
| indicative | present | past |
| 1st person singular | wakon | wakoda |
| 2nd person singular | wakos | wakodes |
| 3rd person singular | wakod | wakoda |
| plural | wakiod | wakodun |
| subjunctive | present | past |
| 1st person singular | wako | wakodi |
| 2nd person singular | wakos | wakodis |
| 3rd person singular | wako | wakodi |
| plural | wakion | wakodin |
| imperative | present | |
| singular | wako | |
| plural | wakiod | |
| participle | present | past |
| wakondi | giwakod, wakod | |