Definify.com

Definition 2024

zračiti

zračiti

Serbo-Croatian

Verb

zráčiti impf ‎(Cyrillic spelling зра́чити)

(intransitive) to shine, emanate light
(transitive) to treat with radiation (especially X-rays)
(transitive) to light up
(transitive) to air, ventilate
(transitive, intransitive) to radiate (energy, joy etc.)

Conjugation

Conjugation of zračiti

Infinitive: zračiti		Present verbal adverb: zráčēći		Past verbal adverb: —		Verbal noun: zráčēnje
Number		Singular			Plural
Person		1st	2nd	3rd	1st	2nd	3rd
Verbal forms		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Present		zračim	zračiš	zrači	zračimo	zračite	zrače
Future	Future I	zračit ću² zračiću	zračit ćeš² zračićeš	zračit će² zračiće	zračit ćemo² zračićemo	zračit ćete² zračićete	zračit će² zračiće
Future	Future II	budem zračio¹	budeš zračio¹	bude zračio¹	budemo zračili¹	budete zračili¹	budu zračili¹
Past	Perfect	zračio sam¹	zračio si¹	zračio je¹	zračili smo¹	zračili ste¹	zračili su¹
	Pluperfect	bio sam zračio¹	bio si zračio¹	bio je zračio¹	bili smo zračili¹	bili ste zračili¹	bili su zračili¹
	Imperfect	zračah	zračaše	zračaše	zračasmo	zračaste	zračahu
Conditional I		zračio bih¹	zračio bi¹	zračio bi¹	zračili bismo¹	zračili biste¹	zračili bi¹
Conditional II		bio bih zračio¹	bio bi zračio¹	bio bi zračio¹	bili bismo zračili¹	bili biste zračili¹	bili bi zračili¹
Imperative		—	zrači	—	zračimo	zračite	—
Active past participle		zračio m / zračila f / zračilo n			zračili m / zračile f / zračila n
Passive past participle		zračen m / zračena f / zračeno n			zračeni m / zračene f / zračena n
¹ For the masculine; agent of feminine or neuter gender would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and the auxiliary verb, respectively. ² Standard Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.

Derived terms

izráčiti
prozráčiti