Definify.com
Definition 2025
уклонить
уклонить
Russian
Verb
уклони́ть • (uklonítʹ) pf (imperfective уклоня́ть)
Conjugation
Conjugation of уклони́ть (class 4c⑦ perfective transitive)
| perfective aspect | ||
|---|---|---|
| infinitive | уклони́ть uklonítʹ |
|
| participles | present tense | past tense |
| active | — | уклони́вший uklonívšij |
| passive | — | уклонённый uklonjónnyj |
| adverbial | — | уклони́в uklonív, уклони́вши uklonívši |
| present tense | future tense | |
| 1st singular (я) | — | уклоню́ uklonjú |
| 2nd singular (ты) | — | укло́нишь uklónišʹ |
| 3rd singular (он/она́/оно́) | — | укло́нит uklónit |
| 1st plural (мы) | — | укло́ним uklónim |
| 2nd plural (вы) | — | укло́ните uklónite |
| 3rd plural (они́) | — | укло́нят uklónjat |
| imperative | singular | plural |
| уклони́ ukloní |
уклони́те ukloníte |
|
| past tense | singular | plural (мы/вы/они́) |
| masculine (я/ты/он) | уклони́л ukloníl |
уклони́ли ukloníli |
| feminine (я/ты/она́) | уклони́ла ukloníla |
|
| neuter (оно́) | уклони́ло uklonílo |
|
Derived terms
- уклоня́ться impf (uklonjátʹsja), уклони́ться pf (uklonítʹsja)
- уклоне́ние (uklonénije)
- укло́нчивый (uklónčivyj), укло́нчивость (uklónčivostʹ)
Related terms
- укло́н (uklón)