Definify.com
Definition 2025
jokken
jokken
Dutch
Verb
jokken
Inflection
| Inflection of jokken (weak) | ||||
|---|---|---|---|---|
| infinitive | jokken | |||
| past singular | jokte | |||
| past participle | gejokt | |||
| infinitive | jokken | |||
| gerund | jokken n | |||
| verbal noun | — | |||
| present tense | past tense | |||
| 1st person singular | jok | jokte | ||
| 2nd person sing. (jij) | jokt | jokte | ||
| 2nd person sing. (u) | jokt | jokte | ||
| 2nd person sing. (gij) | jokt | jokte | ||
| 3rd person singular | jokt | jokte | ||
| plural | jokken | jokten | ||
| subjunctive sing.1 | jokke | jokte | ||
| subjunctive plur.1 | jokken | jokten | ||
| imperative sing. | jok | |||
| imperative plur.1 | jokt | |||
| participles | jokkend | gejokt | ||
| 1) Archaic. | ||||