Definify.com
Definition 2025
поплевать
поплевать
Russian
Verb
поплева́ть • (poplevátʹ) pf
Conjugation
Conjugation of поплева́ть (class 2b perfective intransitive)
| perfective aspect | ||
|---|---|---|
| infinitive | поплева́ть poplevátʹ |
|
| participles | present tense | past tense |
| active | — | поплева́вший poplevávšij |
| passive | — | — |
| adverbial | — | поплева́в popleváv, поплева́вши poplevávši |
| present tense | future tense | |
| 1st singular (я) | — | поплюю́ popljujú |
| 2nd singular (ты) | — | поплюёшь popljujóšʹ |
| 3rd singular (он/она́/оно́) | — | поплюёт popljujót |
| 1st plural (мы) | — | поплюём popljujóm |
| 2nd plural (вы) | — | поплюёте popljujóte |
| 3rd plural (они́) | — | поплюю́т popljujút |
| imperative | singular | plural |
| поплю́й popljúj |
поплю́йте popljújte |
|
| past tense | singular | plural (мы/вы/они́) |
| masculine (я/ты/он) | поплева́л poplevál |
поплева́ли popleváli |
| feminine (я/ты/она́) | поплева́ла poplevála |
|
| neuter (оно́) | поплева́ло popleválo |
|