Definify.com
Definition 2024
točiti
točiti
Serbo-Croatian
Verb
tòčiti impf (Cyrillic spelling то̀чити)
Conjugation
Conjugation of točiti
Infinitive: točiti | Present verbal adverb: tòčēći | Past verbal adverb: — | Verbal noun: tòčēnje | ||||
Number | Singular | Plural | |||||
Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
Present | točim | točiš | toči | točimo | točite | toče | |
Future | Future I | točit ću2 točiću |
točit ćeš2 točićeš |
točit će2 točiće |
točit ćemo2 točićemo |
točit ćete2 točićete |
točit će2 točiće |
Future II | budem točio1 | budeš točio1 | bude točio1 | budemo točili1 | budete točili1 | budu točili1 | |
Past | Perfect | točio sam1 | točio si1 | točio je1 | točili smo1 | točili ste1 | točili su1 |
Pluperfect | bio sam točio1 | bio si točio1 | bio je točio1 | bili smo točili1 | bili ste točili1 | bili su točili1 | |
Imperfect | točah | točaše | točaše | točasmo | točaste | točahu | |
Conditional I | točio bih1 | točio bi1 | točio bi1 | točili bismo1 | točili biste1 | točili bi1 | |
Conditional II | bio bih točio1 | bio bi točio1 | bio bi točio1 | bili bismo točili1 | bili biste točili1 | bili bi točili1 | |
Imperative | — | toči | — | točimo | točite | — | |
Active past participle | točio m / točila f / točilo n | točili m / točile f / točila n | |||||
Passive past participle | točen m / točena f / točeno n | točeni m / točene f / točena n | |||||
1 For the masculine; agent of feminine or neuter gender would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and the auxiliary verb, respectively. 2 Standard Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. |
Derived terms
|
|